Hera&Kyuss Lana

r-e-a-d-novigrad-29_10_2016_8Moj život baš nije započeo kao bajka. Rodila sam se u šumi na Učki, na lovnom području, kao najmanje štene iz legla od 10 komada. Na moju sreću, i sreću moje mame, braće i sestara, kada sam imala samo 4 tjedna saznala je za nas lokalna Udruga koja je došla i uslikala nas. Moja L je tada vidjela moju sliku na internetu. Sliku male žute curice koja je u dlan stala. I mada je znala da nema najbolje uvjete za mene i da nikada nije imala psa, nešto u njoj je progovorilo ‘Njoj je mjesto s tobom i macama’. I dan nakon toga, baš na Uskrs, ja sam bila u svom novom domu. Dobila sam svoju novu obitelj. Uz to šta vam ja volim glumit da sam najtužniji pas na svijetu, jako volim lovit lopticu i frizbi, izvodit trikove, penjat se po brdima, trčati, plivati i sve šta spada u kategoriju ‘fizička aktivnost’. Ja sam vam jedna prava sportašica. A sa druge strane, kad smo doma, nema mi ljepše nego se izvalit na kauč. Znate, težak vam je taj moj pseći život. Ali zato je tu čarobna riječ ‘Keksić!’ od koje ja zaboravim na sve. Znate, dalek sam ja put proputovao da bi danas bio ovdje gdje jesam.

Rođen sam na ulici u Sarajevu. Imao sam te sreće da su neke tete dolazile i davale nam jesti. Kako su nam željele bolju budućnost od one kakvu imaju psi na ulicama Sarajeva, poslikavale su nas i stavljale slike na internet. I onda vam je uslijedio nis srećica. Prvo vam je naša priča došla do moje L. I odmah sam ja njoj zapeo za oko. I mada si je ona htjela još jednog psa, da moja Hera dobije društvo, razum joj je vrištao ‘Ne!. Ali kada se desilo to da je jedna teta iz Zagreba rekla da će cijelu moju obitelj uzeti kod sebe na privremeno, rekla je L: To je to. I tako sam ja iz Sarajeva došao u Zagreb, a malo nakon toga iz Zagreba u svoj novi dom. Prvih nekoliko godina bio sam, hm, ajmo to nazvati ‘izazov’. Malo sam L srkao živce na slamku i bio vragolast. No iz nekog razloga, bez obzira na to koliko joj je bilo teško ona od mene nije odustala. I evo me danas. Ja sam vam onaj ‘Good boy’. Znate, ona zagonetka kojom svi psi muče glavu? ‘Who’s a good boy?’. E pa ja sam taj. Tako kaže moja L. I svako ko me ima priliku upoznati.  Nemojte da vas izgled zavara. Znam da izgledam ko vuk, ali u duši sam takav da mrava nebi zgazio. Doslovno. Svako mače koje na cesti vidim – ja bi ga uzeo doma. Svako dijete koje čujem da plače – ja bi ga išao tiješiti. Svakome se nasmijem – da mu uljepšam dan. Svakom sjednem na nogu i okrenem mu guzu da me iznad nje češka – da ga nasmijem. Takav sam vam ja. Toliko ljubavi u sebi imam da sve šta želim je podijeliti ju. Sa cijelim svijetom

 Rođena sam u Puli, 1988. godine. Djetinjstvo provela u Pazinu, gdje završva Gimnaziju i strukovnu školu Jurja Dobrile, po gimnazijskom programu. Nakon toga upisala stručni studij fizioterapije pri Medicinskom fakultetu u Rijeci, koji završila. 2012. godine. Staž u trajanju od godine dana odradila u KBC-u Rijeka, na sva 3 lokaliteta. Dobro. Sada kada smo to riješili, ajmo na onaj zabavniji dio. Od kada moje pamćenje seže, jako sam voljela životinje i nekako bi uvijek radije provodila vrijeme sa njima. Kako sam ja rasla, tako je rasla i moja ljubav prema njima. I tako sam se ja vezala za svakog psa lutalicu i sanjarila o tome da ga mogu uzeti doma. Od svoje 11.godine imala sam svoj vanjski čopor mačka o kojem sam brinula, koliko je to jedno dijete moglo. Bilo je tu puno tuge i suza jer znamo kako vanjske mačke uglavnom završavaju. Kada sam imala 16, spletom (ružnih) okolnosti kod mene je došla moja Negra, mače koje je i veterinar otpisao, ali ja nisam. I 12 godina nakon, ona je uz mene. Naravno, tu se ‘skupilo’ još maca te su nam se pridružili i Yamo, Cicko i Glista. Plus 2 psa – Hera i Kyuss. Koji svi zajedno čine moju (dlakavu) obitelj. Svi su spašeni. I svi su oni na neki način pronašli mene. Ali vjerujte mi kada kažem, koliko su oni trebali mene, toliko sam i ja trebala njih jer si danas nemogu ni zamisliti život bez ikoga od njih. I tako, kako smo u ovih zadnjih nekolikio rečenica utvrdili koliko ja volim životinje, slijed misli vodi nas na to da mi je želja spojiti svoju struku sa svojom najvećom ljubavi. I tako, eto nas ovdje – na putu prema tome. 

copyrighted by Indeficienter pet therapy 2012-2018