Dugo sam bila u potrazi za psom koji će me osvojiti na prvu. Mjesecima sam listala fotografije u azilima u iščekivanju „tih očiju“. Jednog dana 2013.g. osvanula je i ta fotografija. Pas u tipu Border Collyja kako bi uspjela pohvatati sve moje aktivnosti i da može pratiti tempo konjića na terenu.

Kako je fotografija izašla na internetu, tako je u azilu Crikvenica zazvonio telefon i najavila sam se da stižem pogledati crnu Neru, staru otprilike 6 mjeseci.

Nisam je niti pogledala ona je već bila u autu. Kupili jastuk, povodac, ogrlicu odmah u dućanu pored i Nera je postala moja sjena. Malena kujica izrasla je u prekrasnog psa.

Naravno kako to biva sa sjenama, tako je Nera počela surađivati sa mnom u polju terapija uz pomoć životinja u Centru za aktivnosti i terapije uz pomoć životinja Moj prijatelj gdje provodimo terapijsko jahanje. No kako postoje djeca koja se boje životinja, Nera ovdje ima odličnu ulogu jer je stvorena za maženje, paženje, četkanje, hranjenje, šetanje… a i za slušanje, davanje podrške, k tomu manja je od konjića i stane u krilo :D

Proučavanjem raznih edukacija saznala sam za edukaciju u području R.E.A.D.-a, te je danas Nera dio volonterskog tima za provedbu R.E.A.D.^® «Čitaj (o) psu», te sudjeluje u aktivnostima i terapijama na otoku Krku.