SMJERNICE ZA LJUDSKO BLAGOSTANJE I BLAGOSTANJE ŽIVOTINJA PRI INTERVENCIJAMA POTPOMOGNUTIM ŽIVOTINJAMA

Interdisciplinarni pristup Jedno Zdravlje Jedna Dobrobit trebao bi biti korišten od početnog stadija planiranja i tijekom cijelog životnog ciklusa pojedinog programa kako bi se osiguralo da postoje adekvatni protokoli koji pomažu zaštitu obiju uključenih strana, ljudi i životinja.

Ljudsko blagostanje

▪ Sigurnosne mjere za klijente moraju biti na snazi. Stručne osobe moraju smanjiti rizik za klijente uključene u intervencije potpomognute životinjama. Oni moraju osigurati da klijenti nemaju alergijske reakcije na vrste ili pasmine životinja, trebaju biti svjesni visokog rizika u nekoj populaciji korisnika i kriterijima isključivanja ovisno o riziku (npr. infekcija u imunosupresivnim bolesnicima i bolesti koje se mogu širiti od klijenta do klijenta putem životinje. U nekim situacijama, primjerice, rad s imunosupresivnim pacijentima, stručnjaci iz javnog zdravstva mogu zahtijevati probirne testove za životinje kako bi se osiguralo da ne nose određene infekcije).

▪ Voditelji životinja moraju razumjeti potrebe uključenih korisnika. Trebali bi biti obučeni o ljudskom kontekstu u kojem provoditi intervenciju potpomognutu životinjama.

▪ Korisnici mogu imati različita stajališta o specifičnim životinjama uključenim u intervencije. Kada se uvjerenja korisnika – vjerske, kulturne ili druge prirode – protive preporučenoj intervenciji potpomognutoj životinjama, preporučljivo je da stručnjaci raspravljaju o alternativama direktno s korisnicima, njihovim obiteljima, zakonskim zastupnicima ili skrbnicima, ukoliko samostalno nisu u mogućnosti.

Blagostanje životinja

Intervenciju potpomognutu životinjama treba provoditi samo uz pomoć životinja koje su u dobrom zdravstvenom stanju, fizički i emocionalno, i koje uživaju u ovoj vrsti aktivnosti. Obavezno je da voditelj mora poznavati svaku pojedinu životinju koja sudjeluje u intervenciji. Stručni voditelji odgovorni su za blagostanje životinja s kojima rade. U svim intervencijama potpomognutim životinjama, stručne osobe trebaju uzeti u obzir sigurnost i dobrobit svih sudionika. Stručne osobe moraju razumjeti da životinja koja sudjeluje, neovisno o vrsti, nije samo alat, nego živo biće. U nastavku se opisuju primjeri najbolje prakse za životinje uključene u intervencije i aktivnosti potpomognute životinjama, uključujući pse pomagače.

 ▪ Samo domaće životinje mogu biti uključene u intervencije i aktivnosti. Domaće životinje (npr. psi, mačke, konji, životinje na farmama, zamorci, štakori, ribe, ptice) su one životinje koje su prilagođene za društvene interakcije s ljudima. Međutim, važno je napomenuti da, premda se mnoge vrste riba drže kao ljubimci u ustanovama, malo njih je prilagođeno društvenim interakcijama. (Ptice i ribe ne bi trebale biti uhvaćene u divljini, nego uzgojene u registriranim uzgajivačnicama). Domaće životinje moraju biti dobro socijalizirane s ljudima i obučene humanim tehnikama, poput pozitivnog osnaživanja. Domaće životinje (psi, mačke, konji) trebaju biti registrirani kod jedne od nacionalnih/međunarodnih organizacija za intervencije potpomognute životinjama pod uvjetom da zadovoljavaju određene kriterije.

▪ Divlje i egzotične vrste (npr., dupini, slonovi, kapucinski majmuni, prerijski psi, člankonošci, gmazovi), čak one pripitomljene, ne mogu biti uključene u interakcije potpomognute životinjama. Razlozi su mnogi i uključuju visoku rizičnost za klijente od zoonoza do pitanja o dobrobiti životinja. Izjava Društva za očuvanje Kitova i Dupina (Whale and Dolphin Conservation Society) o Terapiji potpomognutoj dupinima jest da takva terapija vjerojatno ne zadovoljava psihološke ili fizičke potrebe blagostanja bilo ljudskih korisnika bilo dupina (Brakes & Williamson, 2007., str. 18). Međutim, promatranje i razmatranje o divljim životinjama u prirodi i utočištima za divlje životinje, koje udovoljavaju nacionalnim/međunarodnim standardima dobrobiti životinja, mogu biti uključene u suprotnosti s izravnim kontaktom sa divljim životinjama pod uvjetom da se to učini na način da životinjama ne uzrokuju stres ili oštećenja njihova staništa.

• Nisu sve životinje, uključujući mnoge koje vlasnici smatraju “dobrim kućnim ljubimcima”, prikladni kandidati za uključivanje u intervencije potpomognute životinjama. Životinje koje se uzimaju u obzir za sudjelovanje u intervencijama potpomognutim životinjama (AAI) ili aktivnostima potpomognutim životinjama (AAA) trebaju biti pažljivo procijenjene za ponašanje i temperament od strane stručnjaka za ponašanje životinja kao što su veterinari i životinjski bihevioristi. Samo one životinje koje odgovaraju postavljenim kriterijima i imaju okončanu obuku trebaju biti odabrane za intervencije potpomognute životinjama. Treba provoditi redovite procjene kako bi se osiguralo da životinje i dalje pokazuju razinu adekvatnosti za tu svrhu. Veterinar bi također trebao pregledati životinje koje se razmatraju za uključivanje u intervencije potpomognute životinjama (AAI) prije njihova uključivanja u rad s korisnicima – procjenjujući njihovo zdravlje, te osiguravanje da su svi prikladni preventivni medicinski protokoli zadovoljeni, a za rezidencijalne životinje osigurati da okoliš i skupina korisnika odgovaraju njihovim potrebama.

• Voditelji terapijskih životinja i stručnjaci koji rade sa životinjama trebali bi dobiti obuku i raspolagati znanjem o potrebama blagostanja životinja, uključujući sposobnost otkrivanja znakova nelagode i stresa. Stručnjaci bi trebali završiti tečaj o općem ponašanju životinja i odgovarajućim interakcijama čovjek-životinja te specifičnostima interakcija različitih životinjskih vrsta (tj. konji, svinje, hrčci, gerbili i ostali).

• Sručne osobe moraju imati razumijevanja za specifična životinjska ograničenja koja su normalna i poštivati ih. Životinje koje sudjeluju u intervencijama potpomognutim životinjama nikada ne bi trebale biti uključene na način da su njihova sigurnost i udobnost ugrožene. Primjeri takvih neodgovarajućih aktivnosti i terapijskih vježbi uključuju, ali nisu ograničeni na, korisnike (djecu i odrasle) koji skaču ili se savijaju nad/preko životinja, odijevaju životinje u ljudsku odjeću ili kostime, opremaju životinje s neugodnim dodacima (odijevanje osim odjeće kao što su marame, kaputići vezani za vremenske uvjete, čizme posebno dizajnirane za životinje) ili koji od životinje traže da obavlja fizički izazovne ili stresne zadatke (npr. puzanje, naslanjanje/savijanje u neprirodnim položajima, vuča teške opreme) ili trikove i vježbe koje iziskuju takve kretnje i položaje. Korisnici bi trebali biti pod nadzorom svo vrijeme i u svim okruženjima (npr. škole, prostori za terapije, domovi za njegu) kako bi se osiguralo da ne izazivaju životinju (npr. povlačenje repa/ušiju, sjedenje na ili puzanje pod životinju) ili se na drugi način neprimjereno odnose prema njoj, dovodeći time sebe i životinju u opasnost.

• Stručne osobe odgovorne za dobrobit životinje tijekom intervencije moraju osigurati da je životinja zdrava, odmorna, da se ugodno osjeća i moraju brinuti o njoj za vrijeme i nakon seansi (npr. osiguravanje svježe vode, podloge koje su sigurne i prikladne). Životinje ne smiju biti preopterećene radom ili preplavljene emocijama, a seanse bi trebale biti vremenski ograničene (30-45 minuta).

• Potrebno je osigurati pravilnu veterinarsku njegu. Sve životinje koje sudjeluju u intervencijama (AAI) ili aktivnostima potpomognutim životinjama (AAA) moraju biti veterinarski pregledane prilikom postupka odabira i općenito redovito vođene na takve preglede. Učestalost tih pregleda treba odlučiti veterinar na temelju potreba svake životinje i vrste aktivnosti u koje je životinja uključena. Njega životinja mora odgovarati vrsti životinja. To uključuje specifičnu hranu i smještaj, odgovarajuću temperaturu, rasvjetu, obogaćivanje okoliša i druge relevantne uvjete te osigurava da životinja može održati prirodno ponašanje koliko god je to moguće.

• Potrebno je poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se spriječile zoonoze. Stručne osobe moraju osigurati da životinje primaju rutinsku procjenu zdravstvenog stanja od strane licenciranog veterinara barem jednom godišnje u vezi s odgovarajućim cijepljenjem i prevencijom pojave parazita. Životinje uključene u intervencije potpomognute životinjama (AAI) ne smiju se hraniti sirovim mesom ili drugim sirovim biološkim proteinima, npr. nepasteriziranim mlijekom. (izuzev životinja koje primaju mlijeko svoje majke) (Murthy et al., 2005.)

▪ Stručne osobe i administratori koji rade u partnerstvu sa životinjama koje dolaze u posjetu ili rezidencijalnim životinjama u ustanovama kao što su škole, psihijatrijski odjeli, zatvori i programi stanovanja moraju biti svjesni lokalnih zakona i pravilnika (npr. škola, grad, općina, županija). Unutar svojih vlastitih programa i ustanova, stručne osobe trebale bi zagovarati pravilnike i postupke kako bi se osigurala skrb za životinje uključene u intervencije potpomognute životinjama (AAI). Savjetuje se formiranje etičkog povjerenstva, a odbor mora uključiti pojedince sa znanjem u svezi dobrobiti životinja (npr. veterinar).

Psi pomagači su visoko specijalizirani i smjernice za stručne osobe koje rade u partnerstvu sa psima pomagačima nisu dio ovog dokumenta.

Uzimajući u obzir biološke i psihološke dokaze o urođenom afinitetu ljudi prema životinjama za društvo i obrnuto, i obvezu prema njihovom zdravlju i dobrobiti, članovi International Association of Human-Animal Interaction Organizations objeručke prihvaćaju pojam “Jedno zdravlje”, koji tvrdi da su zdravlje i dobrobit životinja, ljudi i okoliša neodvojivo povezani (http://www.iahaio.org/files/declarationchicago.pdf, IAHAIO 2013 Chicago Declaration).

_______________________________________-

1 Unatoč činjenici da je značenje pojmova dobrobit i blagostanje uvelike slično, te u nekim jezicima (npr. poljski,ukrajinski) ne postoji jasna razlika između njihova značenja, autori hrvatskog prijevoda White Papera odlučili su prilagoditi se prirodi hrvatskog jezika, koji po njihovu mišljenju odražava jezik izvornika, engleski.
Blagostanje je pojam proizašao iz socioloških znanosti i najuže je povezan sa subjektivnim doživljajem sreće. No, za razliku od ekonomskog gledanja na višak vrijednosti, ono je višak koji stvara osjećaj sreće i nije mjerljivo. Blagostanje je nešto čemu teži gotovo svaki pojedinac te je ono pokretač ljudskog djelovanja i cilj svojstven ljudskoj prirodi.


copyrighted by Indeficienter pet therapy 2012-202 Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Attribution 4.0 International License.